Tags

, , , , ,

Po sobama više čiraci ne gore –
Svrh krovova pločnih šušti ponoć plava;
U sedefu čistom mjesečeve zore
S doksatima niskim stari Prizren spava.

Samo šći popova, Dinka, jošte, bdije
I jednako gleda iz demira svoji’
Na Bistricu hladnu, gdje konjica poji
Odocnjeli vojnik… Sve joj srce bije –

I kada bi samo mladi vitez htio,
Najljepši bi noćas njegov plijen bio:
S njim bi odmah Dinka tamo, preko gore.

Jao, kako drhti – kô lišće na grani!
Tresu joj se njedra, kuckaju đerdani
I trepte u sjaju mjesečeve zore.

1914.